Treći dan svakog četvorodnevnog festivala je u glavnom najkritičniji, ili najbolji ili najgori, ili ste se spržili prethodna dva dana i sad nemate više snage ili ste se taman zagrejali i sad ste u najboljem raspoloženju. Nakon prilično slabog drugog dana ovaj treći je je delovao više kao prvi, zapravo kao aj malo smo zeznuli stvar idemo iz početka, što se festivala tiče, inače sam ga iskoristio za obilazak dva vrlo važna mesta za jedan grad, pijacu i bazen. Pijacu obilazim redovno,svake godine. Zapravo ja sam čovek koji voli pijace, mislim da neki grad i ljude u tom gradu zaista upoznate tek kad dodjete na pijacu, pijaca govori o stanju u kom se ljudi nalaze, o njihovim navikama, potrebama, mentalitetu, tu se nalazi presek populacije i svako se trudi da profitira. Niška pijaca je uvek bila vrlo živopisna, kao prvo populacija je vrlo šarenolika, a sam grad se nalazi na putu svih švercera, preprodavaca i lopova, dok se u okolnim selima svasta proizvodi i sve zavrsava na pijaci. Ove godine je ipak ponuda bila značajno siromašnija nego što sam ošekivao, a i bilo je mnogo manje i kupaca, zapravo gužve uopšte nije bilo, a prodavci odma kažu da su spremni da spuštaju cene, što baš i nije najbolji znak, mada se razlog za ovakvo stanje može i naći u tome što sam na pijaci bio malo kasno i kad nije pazarni dan.
Na bazenu sam ovo godine bio prvi put i mogu vam reći da u gradu bez velike reke, jezera ili mora u sred leta na milion i dva stepena, kad asvalt počne da se topi i kad se beton usija, nije uopšte prijatno, tako da je bazen bio jedini spas. Za nekog ko živi bukvalno na samoj oblai Dunava (velika reka), bazen je nešto sasvim strano. Ima otvoreni i zatvoreni deo, sve je betonirano sem jednog malenoig travnatog dela na samom kraju gde se nalaze čak i 3-4 drveta koja daju jedini hlad i verovali ili ne pod koja gotovo niko neće, svi više vole da se peku na betonu. Još me je jedna stvar neprijatno iznenadila, potpuno sam zaboravio da plivam u stajaćoj vodi, nemojte se smejati... U Dunavu se snalazim ko riba i uživam da se kupam u njemu, zapravo u zadnjih mnogo godina samo u Dunavu plivam, ali ovo je nešto sasvim drugačije, ne samo da se drugačije talasa, nego mi se čini da je voda drugačijih fizičkih osobina, viskoznost, gustina, pa da vam pravo kažem mislim da čak nije ni isto mokra kao moj Dunav, a i još jedna stvar, u zatvorenmom delu, kao spasilac, radi prelepa devojka (toga na Štrandu nema i apelujem ovom prilokom na nadležne da se po tom pitanju odmah nešto učini), devojka izgleda kao kad bi uzeli najbolje od Karmen Elektre i Pamele Anderson, pa još lepše, tako da se i tu može tražiti razlog zašto sam se u početku davio, no vremenom sam se polako priviko i do kraja dana sam plivao kao Lenđer. E sad bazen nije samo da bi se ljudi rashladili, bazen ima i svoj socijalni karakter, tu ste da bi vi gledali i da bi vas videli i to je razlog zbog kog svi trpe usijani beton. Samu društvenu dinamiku nisam imao dovoljno vremena da proučim ali jednu stvar sam dobro proučio, bazen je potvrdio da u Nišu devojke i žene nemaju celulita, nisu bitne godine ni koliko dece ima, celulita prosto nema. Zapravo pojavile su se samo dve devojke sa celulitom u celom gradu za sve ovo vreme, no za prvu se ispostavilo da je gošća iz Makedonije, a druga je prošla glavnom ulicom po najvećoj vrućini tako da se predpostavlja da je u pitanju fatamorgana. Ipak jedna stvar je svuda izgleda ista, voda iscrpi i vrlo brzo se jako ogladni, te sam boravak na bazenu morao da skratim, sledeći put ću se bolje pripremiti.
Treće veče festicvala je bilo fenomenalno, samo dodali su još stolica. glavne zvezde su bili legendarni Beni Golson, pratio ga je austriski Kelag big band i ovako nešto se ne moče komentarisati, ne vredi vam ni da gledate snimke na youtube, ovo je nešto što se doživljava, suština muzike i ima smisla samo da je osetite uživo, sve ostalo su senke. Sledeći su bili čuveni gitarista Stiv Heket, sa madjarski, fenomenalnim jazz sastavom Djabe, odlična svirka, na momente je malo vukla na blues-rock i pomerila lljude sa stolica. i Pred sam kraj nastupio je veliki Manu Dibango i Soul Makissa gang, e u tom moemntu su svi poustajali uz predivne ritmove više niko nije mogao da sedi, i tu se pokazala totalna nepraktičnos stolica o koje su se ljudi samo saplitali, prosto je neverovatno da čovek od blizu 80 godina ima onoliko energije, no to dokazije da su starost kao i umor, samo stvar lenjosti i ništa više. Inače ove godine smo dobili samo jednu kartu gde je u svakom ćošku pisao datum i svako veče vam pokidaju po jedan ćoškić sa osgovarajućim datumom, kao one "uši" što smo imali u sveskama, što su ušiteljice cepale, e na mojoj karti je ostalo još samo jedno takvo "uvo", što znači da je danas poslednje veče, sutra se ide kući.Verovatno neću stići baš odmah da otkucam poslednji deo, pošto me čim stignem čeka gletovanje, krečenje, hoblovanje, tako da vas molim za srpljenje i razumevanje, poslednja epiyoda i zaključak će definitivno stići, a do tad uživajte!!!
недеља, 15. август 2010.
субота, 14. август 2010.
nisville 2010 dan drugi
Dnas ne moram da žurim, a i pripremio sam i malo podestnik sta bi sve trebalo da pomenem. Drugi dan da vam iskreno kažem baš i nije nešto, ceo dan smo proveli i gotovo besciljno pešačenje po gradu, zapravo tražili smo jagnjeće pečenje na milion i dva stepena usijanog betona i asfalta. Naravno ništa nismo našli, pa smo se zadovoljili kilom ćevapa, a ovaj uvod bi iskoristio da kažem nešto o hrani u Nišu. Zapravo meni kad kažete Niš, prva stvar na koju pomislim je hrana, bureci, pljeskavice, tulumbe, baklave... a druga stvar su lepe i zgodne devojke, treće nema. Prva stvar koju smo uradili kad smo stigli u je da smo otišli da jedemo rebarca u kajamaku, i da lje su fenomenalna, izvrsna, mmmmm, tanjir da omažeš i prste da poližeš samo mi se čini da su se porcije nekako smanjile ili se meni povećao apetit. Roštilj je i dalje, a to odgovorno tvrdim najbolji na svetu, a ponovo radi roštilj koji mi je pre dve godine preporučio drugar čak iz Amerike i imaju najveće gurmanske pljeskavice koje sam ja u životu video, debele su bar tri prsta i toliko ukusne da sam ja počeo da se pitam da oni ovde svoje svinje ne hrane najfinijom belgiskom čokoladom. Cene su malo više nego prošel godine, ali ono što me je najviše šokiralo je da nišlije više nisu fensi. bili smo u najfensi kafni u Nišu koja je prošle godine bila puna ljudi i svi su imali nove novcate patike, sad je bilo polu prazno niko nije bio fensi, a da ne pominjemo da sam samo ja bio u novim patikama. Inaše devojke u ovom delu sveta uopšte nemaju celulita na guzama, to sam ja i pre primetio, ali ove godine smo odlučili da fenomenu pristupimo sa naučne strane, naime ja bi taj fenomen obkasnio time što ovde svi jedu samo mesa i to u ogromnim količinama, a meso je zdravo, bez aditiva, nema pica parčeta, nema index sendviča, ima forneta, ali ih niko ne kupuje, tako da sad sprovodmo naučno istraživanje o vezi, zapravo o nedostatku celulita zbog pljeskavica, a o rezltatima ćete biti blagovremeno obavešteni. Sam festival je juče bio malko dosadan, ni blizu onako predivan i fenomenalan kao prvi dan, što je zapravo i bilo za očekivati zato što po mom mišljnju niko ne može da nadmaši veličinu i sjaj Solomona Barka, a imam i par zamerki za oganizatore. Kao prvo stolice, još prošle godine su se svi žalili zbog velikog broja stolica koje popunjavaju prostor, i ljudi sede, što dovodi do drastičnog smanjenja interakcije, druženja i energije, e ovo godine mesto da smanje broj stolica tri puta, organizatori su taj broj tri puta povećali i time izvršili harakiri, svi sede nema gde da se stoji, zapravo ima jedan mali deo daleko od bine, niko se ne druži ništa se ne dešava, iskreno sledeće godine ću prvo da pitam koliko ima redova stolica i ako uslovi ostanu isti ko sad moraće mnogo da se potrude da me ubede da opet dođem. Druga velika zamerka je zvuk, moram priznati ne može se reći da je loš, ali u 21. veku smo, pa trebao bi da bude savršen, ali izgleda da se ovde još koristi tehnologija oda pre desetak i više godina, što je za jedan ovakav festival nedopustivo! E sad što se muzike tiče početak je bio vrlo dosadan, pa ću ga preskočiti o koncentrisati se na onaj zanimljiv deo. Roy Hagrove, jedan od najvećih jazz muzičara današnjice je bio prvi koji je raspršio dosadu, istina i on je na pošetku pošeo malo da davi i izgleda toga i sam svestan, a koa veliki profesinalac polako je počeo da menaj repertoar i podiže raspoloženje publike, do krajja se spustio medju ljude prošao sa trubom kroy celu publiku, atmosfera je bila neverovatna, a ljudi konačno probuđeni. Tkvau transformaciju energije mogu da naprave samo vrhunski muzičari i veliki profesionalci, bilo je prosto neverovatno, zabavu je nastavio Georgie Fame, mene je lično hipnotisao svojim bluzom, a kada su svirali hedrixov red house, zamalo su me i rasplakali. Nakon toga nastupila je velika diva Zdenka Kovačiček, sa svojim repertoarom pesama Dženis Džoplin, žena fenomenalno peva i mislim da bi sve bilo idelano, da nije puno pričala, naime u pitanju je deo mjuzikla o Dženis, pa je zdenka izmedju pesama jako loše glumatala i pričala priše iz života Dženis Džoplin, što je seklo inače fenomenalnu svirku. uostalom moći ćete da je vidite u sredu, prvo veče beer festa, pa procenite sami. Poslednja je bila fenomenalna grupa kal, koju ja inače obožavam, podigli su na noge publiku i učinili da devojke zanjišu kukovim na neverovatan način, mislim da bi svaki dalji komentar bio suvišan. Sutra očekujte iyveštaj sa pijace i sa ničkog bzena (poseta je bila u naušne svrhe), kao i dogadjanja sa trećeg, možda najjačeg festivalskog dana.
петак, 13. август 2010.
nišville 2010 dan prvi
Kada sam počinjao sa ovim blogom mislio sam da ću prvo postaviti sve stare tekstove, a zatim pisati nove, no odšlo je do male promene plana, trudiću se da što voše pišem novih stvari, a u medjuvremenu ću dodavati u stare tekstove kako koji sredim.
Dogadaji koji će usledili odigrali su se u poslednja 24 časa.
Što se putovanja tiče ne bi da dužim, železnica srbije, vozovi koji kasne, prljavi kupei, nama sva sreča zapao prazan, bila samo neka simpaticna devojka i to bi bilo to. Ali zato kad smo stigli dočekalo nas vrlo znaimljivo izneneđenje. Ove godine prvi put odsedamo u hostelu i nećete verovat, kad smo stigli u hostelu je bilo samo nas dvojica i dve francuskinje (pogledati tekst pod nazivom istinita ljubavna prica, napisan ranije), učinilo mi se istorija se ponavalja, ali nije baš bilo tako. Francuskinje nisu baš bile druželjubive, ali su se zato u medjuvremenu pojavile jedna preslatka mala Poljakinja i jedna australijanka sa predivnim očima što je značajno promeničlo stvar. Čule su da se održava jayy festival i rekle kako bi htele da idu, a drug i ja smo se ponudili, kao pravi dženlmeni, da im pomognemo da se snađu i da ako oće mogu da idu sa nama. I da vam iskreno kažem devojke su super, posebno poljakinja, australijanka je malo povučenija, ali ova prva nije normalna i super smo se proveli. Naravno bilo je i ovih domaćih, lokalnih i čini mi se da su lepše nego ikad, ili to tako samo izgleda u svakom slučaju tamo negde pred ponoć ugledao sam par golih glatkih nogu, pala mi je klapna zakrvarile oči, udarila pena na usta i morao sam da iskoristim svo znanje zena i sposobnost samokontrole, ali sam ipak odoleo, kolikoću još moći ne znam :-). sam festival sinoc je bio predivan, prvi su nastupali Hazari sa Kornelijem Kovcačom i da vam iskreno kažem zvuše ne svetski ne go svemirski, fenomenalni, zapravo genijalni muzičari sa ogromnim znanjem i iskustvom, i nije što su naši ali stvarnosu odučevili sve prisutne i kaznili sve one što kasne. Posle njih je nastupila fenomenalna i totalno luda trubačica Saskia Laroo, koja je svojim fenomalnim fanki zvukom podigla publiku na noge, što je bila samo uvertira za najveću zvezdu festivala... Solomon Burke je zaista održao kraljevski koncert i dokazao još jednom da je kralj soula. toliko energiju, emocije i snagu ima samo prava velika zvezda. pevao je svoje, kao i velike hitove svojih kolega, ali na svoj jedinstven i predivan način. Svi koji su sinoć prisustvovali ovom koncertu su bilo duboko dirnuti, zaista je uspeo da dotakne duše svih nas, stvarno je kralj! Sledeći je bio Rambo koji je malo udavio, ali nije bio loš. I na kraju je nastupio fenomenalni gitarista Lance Lopez dobitnik nagrade Jimi hendrix, i to sa pravom, zaista fenomenalan nastup fenomenalnog blues muzičara, prosto je hipnotisao preostalu publiko i višestruko nagradio njihovu strpljivost da ga čekaju da vrlo sitnoih sati. Vešeras je fenomenalno veše, ali o tome sutra, sad žuri, nadam se da ću sutra imati malo više vremena da pričam o hrani, atmosferi u gradu, ljudima... Uživajte!
Dogadaji koji će usledili odigrali su se u poslednja 24 časa.
Što se putovanja tiče ne bi da dužim, železnica srbije, vozovi koji kasne, prljavi kupei, nama sva sreča zapao prazan, bila samo neka simpaticna devojka i to bi bilo to. Ali zato kad smo stigli dočekalo nas vrlo znaimljivo izneneđenje. Ove godine prvi put odsedamo u hostelu i nećete verovat, kad smo stigli u hostelu je bilo samo nas dvojica i dve francuskinje (pogledati tekst pod nazivom istinita ljubavna prica, napisan ranije), učinilo mi se istorija se ponavalja, ali nije baš bilo tako. Francuskinje nisu baš bile druželjubive, ali su se zato u medjuvremenu pojavile jedna preslatka mala Poljakinja i jedna australijanka sa predivnim očima što je značajno promeničlo stvar. Čule su da se održava jayy festival i rekle kako bi htele da idu, a drug i ja smo se ponudili, kao pravi dženlmeni, da im pomognemo da se snađu i da ako oće mogu da idu sa nama. I da vam iskreno kažem devojke su super, posebno poljakinja, australijanka je malo povučenija, ali ova prva nije normalna i super smo se proveli. Naravno bilo je i ovih domaćih, lokalnih i čini mi se da su lepše nego ikad, ili to tako samo izgleda u svakom slučaju tamo negde pred ponoć ugledao sam par golih glatkih nogu, pala mi je klapna zakrvarile oči, udarila pena na usta i morao sam da iskoristim svo znanje zena i sposobnost samokontrole, ali sam ipak odoleo, kolikoću još moći ne znam :-). sam festival sinoc je bio predivan, prvi su nastupali Hazari sa Kornelijem Kovcačom i da vam iskreno kažem zvuše ne svetski ne go svemirski, fenomenalni, zapravo genijalni muzičari sa ogromnim znanjem i iskustvom, i nije što su naši ali stvarnosu odučevili sve prisutne i kaznili sve one što kasne. Posle njih je nastupila fenomenalna i totalno luda trubačica Saskia Laroo, koja je svojim fenomalnim fanki zvukom podigla publiku na noge, što je bila samo uvertira za najveću zvezdu festivala... Solomon Burke je zaista održao kraljevski koncert i dokazao još jednom da je kralj soula. toliko energiju, emocije i snagu ima samo prava velika zvezda. pevao je svoje, kao i velike hitove svojih kolega, ali na svoj jedinstven i predivan način. Svi koji su sinoć prisustvovali ovom koncertu su bilo duboko dirnuti, zaista je uspeo da dotakne duše svih nas, stvarno je kralj! Sledeći je bio Rambo koji je malo udavio, ali nije bio loš. I na kraju je nastupio fenomenalni gitarista Lance Lopez dobitnik nagrade Jimi hendrix, i to sa pravom, zaista fenomenalan nastup fenomenalnog blues muzičara, prosto je hipnotisao preostalu publiko i višestruko nagradio njihovu strpljivost da ga čekaju da vrlo sitnoih sati. Vešeras je fenomenalno veše, ali o tome sutra, sad žuri, nadam se da ću sutra imati malo više vremena da pričam o hrani, atmosferi u gradu, ljudima... Uživajte!
Istinita ljubavna prica-ukratko
Priča koja sledi je istinita, neverovatna, ali istinita. Svi događaji su se zaista odigrali, sva imena su prava i svaka sličnost sa stvarnim ljudima je namerna.
Zapravo ne znam odakle da počnem, prosto nisam siguran šta je početak ove priče i da li ga uopšte ima, ili ju je prosto zapisala ruka koja piše sve, negde medju zvezde, takvu kakava je bez početka i bez kraja.
Moj prijatelj steva je čovek u četrdesetim, pre nekoliko godina se razveo od žene koju je obožavao, možda je baš tu na kraju jedne, jednako poučne, ali ni slučajni ovako lepe priče, početak ove koju želim da vam ispričam. Steva je nakon razvoda nastavio da živi najbolje što je umeo, prosto život ide dalje koliko god nam bilo teško. Nije kukao ni žalio se (previše) i snalazio se nekako, ali jednog jutra 15. avgusta 2008. sve se promenilo, Steva je dobio poziv sudbine i odgovorio na njega. Bio je petak, a dan ranije u četvrtak, počeo je Nišville jazz festival, na koji je Steva već dugo želeo da ode. Tog jutra je Steva ustao samo sa jednom mišlju u glavi, da ovaj Nišville ne sme da propusti, nešto ga je prosto teralo u Niš, strpao je par stvari u ruksak i mesto na posao zaputi se ka autobuskoj stanici, usput je jeavio kolegama kako je jako bolestan i kako ne može ni iz kreveta da ustane, a kmoli da radi. Seo je u prvi autobis za Niš, nazvao prijateljicu koja tamo živi i zamolio je da mu nabavi karte za festival i sredi neki smeštaj. Prijateljica je pozvala poznanika koji drži hostel i, iako je sve bilo puno, poznanik je rekao da bi možda mogao da sredi jedan ležaj u sobi u kojoj su se već nalazile dve francuskinje. Stevi to nije smetalo, samo mu je bilo bitno da se dočepa Nišvilla. Stigao je u Niš našao hostel, ušao u sobu i...
Vanesa je Francuskinja, prava, iz Pariza i godinama je želela da dođe u Srbiju, ne znam tačno zašto, ali je prosto nešto privlačilo,vuklo... ali nije imala sa kim. Niko od njenih prijatelja nije delio njen entuzijazam i zanimanje za našu kulturu. No mesec dana ranije čudnom igrom sudbine, upoznala je devojku koja je isto tako želela da vidi Srbiju, dogovorile su se, organizovale i tog 15. avgusta 2008. kad je Steva otvorio vrata sobe hostela u Nišu baš ona se nalazila tamo. Šta se u toj sobi tada desilo ja zaista ne znam, ali mislim da su oboje, kad su se ugledali, ostali bez daha, Steva je spustio voje stvari na pod krenuo ka njoj, zarlili su se i strasno počeli da se ljube... Stevu nisam video to veče, već sledeće i svedok sam svega što se posle događalo, bio je srećnije nego ikad pre i bio je sa uvek nasmejanom Vanesom, jednom od najpozitivnijih osoba koju sam ikad upoznao, bili su zajedno par dana u Nišu, ostali u kontaktu, Vanesa je došla u Novi Sad nekoliko meseci kasnije, zajedno smo i naredne godine otišli u Niš, Steva je novu godinu dočekao u Parizu, i koliko znam Vanesa je opet u Novom Sadu i za koji dan će zajedno za Pariz. Dve godine su zajedno, bez obzira na razdaljinu i mislim da se vole više nego ikad...
Sledite svoje instinkte, verujte u ljubav, ne dajte da vas svakodnevnica proguta, držite oči otvorene da vidite svet, a srce da vidite istinu i naravno idite na Nišville
Zapravo ne znam odakle da počnem, prosto nisam siguran šta je početak ove priče i da li ga uopšte ima, ili ju je prosto zapisala ruka koja piše sve, negde medju zvezde, takvu kakava je bez početka i bez kraja.
Moj prijatelj steva je čovek u četrdesetim, pre nekoliko godina se razveo od žene koju je obožavao, možda je baš tu na kraju jedne, jednako poučne, ali ni slučajni ovako lepe priče, početak ove koju želim da vam ispričam. Steva je nakon razvoda nastavio da živi najbolje što je umeo, prosto život ide dalje koliko god nam bilo teško. Nije kukao ni žalio se (previše) i snalazio se nekako, ali jednog jutra 15. avgusta 2008. sve se promenilo, Steva je dobio poziv sudbine i odgovorio na njega. Bio je petak, a dan ranije u četvrtak, počeo je Nišville jazz festival, na koji je Steva već dugo želeo da ode. Tog jutra je Steva ustao samo sa jednom mišlju u glavi, da ovaj Nišville ne sme da propusti, nešto ga je prosto teralo u Niš, strpao je par stvari u ruksak i mesto na posao zaputi se ka autobuskoj stanici, usput je jeavio kolegama kako je jako bolestan i kako ne može ni iz kreveta da ustane, a kmoli da radi. Seo je u prvi autobis za Niš, nazvao prijateljicu koja tamo živi i zamolio je da mu nabavi karte za festival i sredi neki smeštaj. Prijateljica je pozvala poznanika koji drži hostel i, iako je sve bilo puno, poznanik je rekao da bi možda mogao da sredi jedan ležaj u sobi u kojoj su se već nalazile dve francuskinje. Stevi to nije smetalo, samo mu je bilo bitno da se dočepa Nišvilla. Stigao je u Niš našao hostel, ušao u sobu i...
Vanesa je Francuskinja, prava, iz Pariza i godinama je želela da dođe u Srbiju, ne znam tačno zašto, ali je prosto nešto privlačilo,vuklo... ali nije imala sa kim. Niko od njenih prijatelja nije delio njen entuzijazam i zanimanje za našu kulturu. No mesec dana ranije čudnom igrom sudbine, upoznala je devojku koja je isto tako želela da vidi Srbiju, dogovorile su se, organizovale i tog 15. avgusta 2008. kad je Steva otvorio vrata sobe hostela u Nišu baš ona se nalazila tamo. Šta se u toj sobi tada desilo ja zaista ne znam, ali mislim da su oboje, kad su se ugledali, ostali bez daha, Steva je spustio voje stvari na pod krenuo ka njoj, zarlili su se i strasno počeli da se ljube... Stevu nisam video to veče, već sledeće i svedok sam svega što se posle događalo, bio je srećnije nego ikad pre i bio je sa uvek nasmejanom Vanesom, jednom od najpozitivnijih osoba koju sam ikad upoznao, bili su zajedno par dana u Nišu, ostali u kontaktu, Vanesa je došla u Novi Sad nekoliko meseci kasnije, zajedno smo i naredne godine otišli u Niš, Steva je novu godinu dočekao u Parizu, i koliko znam Vanesa je opet u Novom Sadu i za koji dan će zajedno za Pariz. Dve godine su zajedno, bez obzira na razdaljinu i mislim da se vole više nego ikad...
Sledite svoje instinkte, verujte u ljubav, ne dajte da vas svakodnevnica proguta, držite oči otvorene da vidite svet, a srce da vidite istinu i naravno idite na Nišville
субота, 7. август 2010.
nešto o meni
Jednom prilikom sam dobio zadatak da napišem 25 stvari o sebi, evo kako je to ispalo. Namerno ništa nisam sređivao i doterivao, ovde svaka omaška možda ima dublje značenje :)
1. ja sam kreten, to je prosto cinjenica, aksiom, i imajte u vidu prilikom citanja daljeg teksta
2. iako mnogi misle suprotno, ja nisam lud, sasvim sam normalan i nisu normalni oni koji ne misle tako, a ludaci su oni gluipi doktori sto su mi napismeno dali da sam lud
3. ne znam koliko vam je ovo bitno ali po nacionalnosti sam lakota, to je jedan veliki narod severnoamerickih indijanaca
4. pustam kosu jer ne znam sta bi drugo sa njom radio, eto priznao sam
5. kada bi mogao da budem sta god hocu i ko god hocu, od mrava do Boga, ja bi najvise od svega u univerzumu voleo da sam korto malteze
6. kad porastem zeleo bi da postanem hju hefner
7. ne drogiram se, ne pijem, ne pusim, iako sam sve to u mnajoj ili vecoj meri radio, pocinjem cak da smanjujem i secer, a nesto razmisljam i da izbacim kafu, moj drug radenko je prvo tvrdio da cu ziveti 200 godina, sada tvrdi da necu umreti nikad, iako je radenko jedan mnogo pametan covek, koji je gotovo uvek u pravu, mislim da je ovog puta malo preterao sa svojim procenama
8. imam stvarno jako mnogo prijatelja, ne drugara ili drugarica, vec bas prijatelja i ne mogu vam objasniti koliko sam na to ponosan, to je moj ubedljivo najveci uspeh u zivotu
9. malte ne ceo moj zivot se nalazi u jednoj kutiji od starki, 2-3 fioke i nekoliko notesa i blokova od kojih je dosta baceno jer ih je ostatak covecanstva smatrao bezvrednim djubretom
10. vrlo cesto zelim da unistim ostatak covecanstva i mislimda cu, ako me ne preteknu super vulkan, meteor, globalno zagrevanje, cunami ili nesto tome slicno jedno, jednog dana to i uciniti (naravno ako se u zadnjem momentu ne pojavi supermen i spreci me u mojoj zloj nameri i opet spasi svet)
11. kada smo vec kod supermena da rascistimo jednu stvar, betmen je jaci od supermena i tu vise necu da se raspravljam i bilo kome to dodatno objasnjavam
12. zvanicno pravim najbolje spagete na svetu, posteje mnogi koji ce to da potvrde, a ko ne misli tako neka se usudi da me izazove
13. muski sam sovinista, i bar dve trecine zena u zivotu koje sam sreo, a da sa njima nisam u krvnom srodstvu sam smatrao za stvar, a ne osobu, do nedavno je taj procenat bio i znacajno veci, ali mislim da je sada to otprilike to, statisticki, ako ovo citate budite ponosne jer u mom univerzumu ste elita
14. za razliku od vecine ljudi u takozvanom slobodnom svetu (u kom inace nema ni s od slobode, ali necu sada od tome) za spavanje ne koristim krevet, vec spavam na podu
15. nemojte ovo nikom da kazete, ali strasno mrzim svoj posao, ali dokle god placa racune i koncerte trpim, mada kako je krenulo izgleda da vise nece moci, e onda cu da vidim sta cu
16. znam da cu diplomirati, ali najgore je to sto jos uvek ne znam i kada
17. od 7 velicanstvenih ja sam najvise zeleo da budem onaj sto ga glumi carls bronson
18. do sada sam bio u zivotu zaljubljen nekoliko puta, ali uvek nesrecno, tu statistika jos nije proradila
19. letos mi u nisu gatala baba ciganka i rekla da nemam srece u ljubavi (bila zena u pravu ali ja o tome tada nisam razmisljao) trazila je 1200 din za neku amajliju za srecu, ja je otero u kuracv,alava bre, sada mislim da sam mozda ipak to trbao da kupim
20. u zivotu sam imao tu srecu da sam do sada upoznao mnogo neverovatno pametnih ljudi, jbg izgleda da su sada ostale u glavnom budale
21. strasno volim da jedem slatko, na snikers sam ja mislim navucen i ne secam se da mi je prosao dan bez bar jednog, a u glavnom svaki dan pojedem i 100g cokolade za kuvanje, i vrlo cesto kutiju noblica ili nesto tome slicno, a ima dana i kada mi padne secer e tada bi onj vestici iz ivice i marice celu kucu pojo u roku od oma
22. najvise od svega na svetu ja mislim da volim da jedem sarme i to sa majonezom
23. nemam bas nesto puno predrasuda, ali te koje imam su duboko ukorenjene
24. stravicno, ali strvicno se plasim zmija, kada na televiziji pustaju emisiju o zmijama ja tri noci ne spavam
25. inace u normalnim uslovima spavam 3-4 sata dnecno, bez vecih napora mogu da bez problema funkcionisem i sa sat dva spavanja dnevno oko nedelju dana, najduze nisam spavao jednom od srede do ponedeljka, ali sam u petak vec poceo da haluciniram, sada trenutno vlada totalni haos, i vec neko vreme nisam siguran sta je san, a sta je java i kada spavam a kada sam budan, vrlo zanimljivo, al
i prilicno neproduktivno stanje
mislim da bi ovako mogao da dodjem i do 300, ali igra kaze 25
1. ja sam kreten, to je prosto cinjenica, aksiom, i imajte u vidu prilikom citanja daljeg teksta
2. iako mnogi misle suprotno, ja nisam lud, sasvim sam normalan i nisu normalni oni koji ne misle tako, a ludaci su oni gluipi doktori sto su mi napismeno dali da sam lud
3. ne znam koliko vam je ovo bitno ali po nacionalnosti sam lakota, to je jedan veliki narod severnoamerickih indijanaca
4. pustam kosu jer ne znam sta bi drugo sa njom radio, eto priznao sam
5. kada bi mogao da budem sta god hocu i ko god hocu, od mrava do Boga, ja bi najvise od svega u univerzumu voleo da sam korto malteze
6. kad porastem zeleo bi da postanem hju hefner
7. ne drogiram se, ne pijem, ne pusim, iako sam sve to u mnajoj ili vecoj meri radio, pocinjem cak da smanjujem i secer, a nesto razmisljam i da izbacim kafu, moj drug radenko je prvo tvrdio da cu ziveti 200 godina, sada tvrdi da necu umreti nikad, iako je radenko jedan mnogo pametan covek, koji je gotovo uvek u pravu, mislim da je ovog puta malo preterao sa svojim procenama
8. imam stvarno jako mnogo prijatelja, ne drugara ili drugarica, vec bas prijatelja i ne mogu vam objasniti koliko sam na to ponosan, to je moj ubedljivo najveci uspeh u zivotu
9. malte ne ceo moj zivot se nalazi u jednoj kutiji od starki, 2-3 fioke i nekoliko notesa i blokova od kojih je dosta baceno jer ih je ostatak covecanstva smatrao bezvrednim djubretom
10. vrlo cesto zelim da unistim ostatak covecanstva i mislimda cu, ako me ne preteknu super vulkan, meteor, globalno zagrevanje, cunami ili nesto tome slicno jedno, jednog dana to i uciniti (naravno ako se u zadnjem momentu ne pojavi supermen i spreci me u mojoj zloj nameri i opet spasi svet)
11. kada smo vec kod supermena da rascistimo jednu stvar, betmen je jaci od supermena i tu vise necu da se raspravljam i bilo kome to dodatno objasnjavam
12. zvanicno pravim najbolje spagete na svetu, posteje mnogi koji ce to da potvrde, a ko ne misli tako neka se usudi da me izazove
13. muski sam sovinista, i bar dve trecine zena u zivotu koje sam sreo, a da sa njima nisam u krvnom srodstvu sam smatrao za stvar, a ne osobu, do nedavno je taj procenat bio i znacajno veci, ali mislim da je sada to otprilike to, statisticki, ako ovo citate budite ponosne jer u mom univerzumu ste elita
14. za razliku od vecine ljudi u takozvanom slobodnom svetu (u kom inace nema ni s od slobode, ali necu sada od tome) za spavanje ne koristim krevet, vec spavam na podu
15. nemojte ovo nikom da kazete, ali strasno mrzim svoj posao, ali dokle god placa racune i koncerte trpim, mada kako je krenulo izgleda da vise nece moci, e onda cu da vidim sta cu
16. znam da cu diplomirati, ali najgore je to sto jos uvek ne znam i kada
17. od 7 velicanstvenih ja sam najvise zeleo da budem onaj sto ga glumi carls bronson
18. do sada sam bio u zivotu zaljubljen nekoliko puta, ali uvek nesrecno, tu statistika jos nije proradila
19. letos mi u nisu gatala baba ciganka i rekla da nemam srece u ljubavi (bila zena u pravu ali ja o tome tada nisam razmisljao) trazila je 1200 din za neku amajliju za srecu, ja je otero u kuracv,alava bre, sada mislim da sam mozda ipak to trbao da kupim
20. u zivotu sam imao tu srecu da sam do sada upoznao mnogo neverovatno pametnih ljudi, jbg izgleda da su sada ostale u glavnom budale
21. strasno volim da jedem slatko, na snikers sam ja mislim navucen i ne secam se da mi je prosao dan bez bar jednog, a u glavnom svaki dan pojedem i 100g cokolade za kuvanje, i vrlo cesto kutiju noblica ili nesto tome slicno, a ima dana i kada mi padne secer e tada bi onj vestici iz ivice i marice celu kucu pojo u roku od oma
22. najvise od svega na svetu ja mislim da volim da jedem sarme i to sa majonezom
23. nemam bas nesto puno predrasuda, ali te koje imam su duboko ukorenjene
24. stravicno, ali strvicno se plasim zmija, kada na televiziji pustaju emisiju o zmijama ja tri noci ne spavam
25. inace u normalnim uslovima spavam 3-4 sata dnecno, bez vecih napora mogu da bez problema funkcionisem i sa sat dva spavanja dnevno oko nedelju dana, najduze nisam spavao jednom od srede do ponedeljka, ali sam u petak vec poceo da haluciniram, sada trenutno vlada totalni haos, i vec neko vreme nisam siguran sta je san, a sta je java i kada spavam a kada sam budan, vrlo zanimljivo, al
i prilicno neproduktivno stanje
mislim da bi ovako mogao da dodjem i do 300, ali igra kaze 25
петак, 6. август 2010.
EXIT 2008.
Sad kad je sve gotovo i što je još važnije kad sam se naspavao misim da
mogu da dam komentar na ono što sam prethodnih dana video. prvi dan exita
nisam bio, zato što nisam mogao, ali sam zato iskoristio da sve to
posmatram sa strane, i deluje sasvim drugačije nego kad ste deo svega, šta
sve čovek tada može videti to ni ne može da se opiše, to jednostavno mora
da se doživi, ali moram da priznam da sad razumem ljude koji su samo sa
strne ceo taj vašr i posmatrali (poput mooje babe), i koji imaju malo
iskrivljenu sliku onoga kako to sve izgleda kad ste tamo. Dakle sam exit
sam počeo da obilazim tek od drugog dana ili petka, a i tad samo čisto reda
radi, nije mi se baš išlo, ceo taj dan sam bio nešto loše, a i svi koji
su bili u četvrtak su mi rekli da je sranje, ali kad već imam kartu reko
ajde.
E nemojte slušati druge! Posebno ako ne umeju da se zabave sami već im
treba večito neko da ih animira. Otišao, zapravo pre odvukao sam se gore,
ni program nisam imao, znao sam samo kad počinje Veler i da je taj dan i
Sham 69, javio sam se gde je trebalo video se sa nekim ljudima i krenuo
da vidim šta se dešava. Ta nisam ni pet minuta išao, a već sam naišao na
sjajnu hrvatsku grupu Gustavi, koja je tako dobra, vesela i pozitivna da
sam se i ja odmah oraspoložio, ukaže li vam se ikad prilika da ih vidite
nemojte propuštati, fenomenalni su! Nakon toga sam otišao na velera koji
je već pošeo, i taj početak je bio tako dosadan da sam nakon možda
petnestak min. hteo da napustim svirku, sem toga stajao sam iza zvučnika
čulo se jako loše i baš sam u jednom trenutku bio skenjan, al reko da dam
čoveku još cigaru vremena, pomerim se malo ka sredini tu se vec malo bolje
čulo, a i ovaj počeo malo ozbiljnije da svira, reko dobrooo ovo nije za
baciti, ostajem samo da se parkiram na neko dobro mesto. Svirka se
zakuvavala pa za to baš i nisam imao mnogo vremena ali sam se na brzinu
namestio malo nazad pa sredina, iako mi je cilj bilo da stanem nazad izmadju satelita (moderna tehnologija je učinila to da su sad najbolja mesta tamo de vam sateliti prave stereo, odnosno teme pravouglog trougla čija su oni osnovica, a iako je malo nazad sad zvuda postoje veliki ekrani). Svirka se završila odlično baš gradacija po definiciji. Tu saznam da sledeći nastupaju Primal Scream, grupa koju sam jako voleo al već dosta godina nisam slušao, pauzu iskoristim da se namestim na najbilje, malo pre opisano mesto, i baš tu naletim na druga koji se takodje bavio fizikom, a i
ozvučenjima koji (vid čuda) zakljucio isto što i ja. Ideja mi je bila da
vidim prvu polovoninu screama, i drugu polovinu sham 69 jer su ih
namestili u isto vreme (debili, i to mi je zapravo i jedina zamerka što
organizatori nisu vodili rčuna o rasporedu), no ovi su tako pržili da
sam se ja iseko i prosto nisam želeo da na pola odlazim već sam odlučio da
ostajem dao kraja. Čim se to završlio tršao sam lomio se, leteo, ne bi li
ufatio bar kraj shama, al sam stigao taman kad su završili, i to mi je
krivo. Posle toga sam nakon dugo vremena gledao fenomenalni Let 3, i
naravno nastavio sa fenomenalnim provodom čak do 10 ujutru. Nakon kratkog
spavanja subotu je trebao da obeleži Manu Cao, i jeste, no moram pomenuti i
neverovatni bend Gogol Bordelo koji me je takodje oduševio, kao i Kirila
koji je bio fenomenalan, ali ludi Španac je napravio svirku na kakvoj
skoro nisam bio, a bio sam na baš dosta. Ne sećam se da sam osetio takvu
energiju jos od 98. i Stonsa u Atini gde je bilo više do 90 000 ljudi, ne
znam samo kako se tvrdjava nije raspala (čvrsto je izgleda Švaba sazido),
dva sata delirijuma, totalno sam bio odlepio. Nedelja je bila punk dan i
to sam od početka znao da ću biti neuračunljiv, nisam stao od 19 i
KUD Idijota, do 4 i Ritma Nereda, Sex Pistolsi su bili dibri, ali nije to
više punk, to su ipak sad velike legende i takva je i svirka, čista,
precizna, i nastup tetralan. Ali zato Marki Ramon koji je svirao sve od
Ramonsa, jednog od mojih omiljenih bendova, me je ugasio, eksplodiro sam ko
vatromet, pržili su ko ludi, ma ludilo šta drugo reći, evo i sad dok ovo
kucam sam se naježio i srce je počelo da lupa ko ludo i adrenalin opet
trese, u svakom slučaju nezaboravno veče. Zapravo nezaboravna tri dana,
zaista sam se provodio kako davno nisam, bilo mi je fenomenalno, išao sam
sam nisam nikog hteo ja da maltretiram niti sam hteo da dozvolim da neko mene maltretira, bilo da su devojke ili drugari iz detinstva, i tu sam bio
beskompromisan, naravno samnom je moga da ide ko oće, ali je isto tako
mogao i da ode kad oće, i mogu vam reći da sam i dobijao svremena na vreme
pratioce, koji su me pratili kolko su mogli ili hteli i to baš zato što su
videli da se ja za razliku od nekih drugih zaista sjajno provodim. Sad me
čeka Leni Kravic, za malo više od nedelju dana, i mogu vam reci da jedva
čekam, samo se nadam da neće puno daviti sa novim albumom koji je tako loš
da sve boli.
mogu da dam komentar na ono što sam prethodnih dana video. prvi dan exita
nisam bio, zato što nisam mogao, ali sam zato iskoristio da sve to
posmatram sa strane, i deluje sasvim drugačije nego kad ste deo svega, šta
sve čovek tada može videti to ni ne može da se opiše, to jednostavno mora
da se doživi, ali moram da priznam da sad razumem ljude koji su samo sa
strne ceo taj vašr i posmatrali (poput mooje babe), i koji imaju malo
iskrivljenu sliku onoga kako to sve izgleda kad ste tamo. Dakle sam exit
sam počeo da obilazim tek od drugog dana ili petka, a i tad samo čisto reda
radi, nije mi se baš išlo, ceo taj dan sam bio nešto loše, a i svi koji
su bili u četvrtak su mi rekli da je sranje, ali kad već imam kartu reko
ajde.
E nemojte slušati druge! Posebno ako ne umeju da se zabave sami već im
treba večito neko da ih animira. Otišao, zapravo pre odvukao sam se gore,
ni program nisam imao, znao sam samo kad počinje Veler i da je taj dan i
Sham 69, javio sam se gde je trebalo video se sa nekim ljudima i krenuo
da vidim šta se dešava. Ta nisam ni pet minuta išao, a već sam naišao na
sjajnu hrvatsku grupu Gustavi, koja je tako dobra, vesela i pozitivna da
sam se i ja odmah oraspoložio, ukaže li vam se ikad prilika da ih vidite
nemojte propuštati, fenomenalni su! Nakon toga sam otišao na velera koji
je već pošeo, i taj početak je bio tako dosadan da sam nakon možda
petnestak min. hteo da napustim svirku, sem toga stajao sam iza zvučnika
čulo se jako loše i baš sam u jednom trenutku bio skenjan, al reko da dam
čoveku još cigaru vremena, pomerim se malo ka sredini tu se vec malo bolje
čulo, a i ovaj počeo malo ozbiljnije da svira, reko dobrooo ovo nije za
baciti, ostajem samo da se parkiram na neko dobro mesto. Svirka se
zakuvavala pa za to baš i nisam imao mnogo vremena ali sam se na brzinu
namestio malo nazad pa sredina, iako mi je cilj bilo da stanem nazad izmadju satelita (moderna tehnologija je učinila to da su sad najbolja mesta tamo de vam sateliti prave stereo, odnosno teme pravouglog trougla čija su oni osnovica, a iako je malo nazad sad zvuda postoje veliki ekrani). Svirka se završila odlično baš gradacija po definiciji. Tu saznam da sledeći nastupaju Primal Scream, grupa koju sam jako voleo al već dosta godina nisam slušao, pauzu iskoristim da se namestim na najbilje, malo pre opisano mesto, i baš tu naletim na druga koji se takodje bavio fizikom, a i
ozvučenjima koji (vid čuda) zakljucio isto što i ja. Ideja mi je bila da
vidim prvu polovoninu screama, i drugu polovinu sham 69 jer su ih
namestili u isto vreme (debili, i to mi je zapravo i jedina zamerka što
organizatori nisu vodili rčuna o rasporedu), no ovi su tako pržili da
sam se ja iseko i prosto nisam želeo da na pola odlazim već sam odlučio da
ostajem dao kraja. Čim se to završlio tršao sam lomio se, leteo, ne bi li
ufatio bar kraj shama, al sam stigao taman kad su završili, i to mi je
krivo. Posle toga sam nakon dugo vremena gledao fenomenalni Let 3, i
naravno nastavio sa fenomenalnim provodom čak do 10 ujutru. Nakon kratkog
spavanja subotu je trebao da obeleži Manu Cao, i jeste, no moram pomenuti i
neverovatni bend Gogol Bordelo koji me je takodje oduševio, kao i Kirila
koji je bio fenomenalan, ali ludi Španac je napravio svirku na kakvoj
skoro nisam bio, a bio sam na baš dosta. Ne sećam se da sam osetio takvu
energiju jos od 98. i Stonsa u Atini gde je bilo više do 90 000 ljudi, ne
znam samo kako se tvrdjava nije raspala (čvrsto je izgleda Švaba sazido),
dva sata delirijuma, totalno sam bio odlepio. Nedelja je bila punk dan i
to sam od početka znao da ću biti neuračunljiv, nisam stao od 19 i
KUD Idijota, do 4 i Ritma Nereda, Sex Pistolsi su bili dibri, ali nije to
više punk, to su ipak sad velike legende i takva je i svirka, čista,
precizna, i nastup tetralan. Ali zato Marki Ramon koji je svirao sve od
Ramonsa, jednog od mojih omiljenih bendova, me je ugasio, eksplodiro sam ko
vatromet, pržili su ko ludi, ma ludilo šta drugo reći, evo i sad dok ovo
kucam sam se naježio i srce je počelo da lupa ko ludo i adrenalin opet
trese, u svakom slučaju nezaboravno veče. Zapravo nezaboravna tri dana,
zaista sam se provodio kako davno nisam, bilo mi je fenomenalno, išao sam
sam nisam nikog hteo ja da maltretiram niti sam hteo da dozvolim da neko mene maltretira, bilo da su devojke ili drugari iz detinstva, i tu sam bio
beskompromisan, naravno samnom je moga da ide ko oće, ali je isto tako
mogao i da ode kad oće, i mogu vam reći da sam i dobijao svremena na vreme
pratioce, koji su me pratili kolko su mogli ili hteli i to baš zato što su
videli da se ja za razliku od nekih drugih zaista sjajno provodim. Sad me
čeka Leni Kravic, za malo više od nedelju dana, i mogu vam reci da jedva
čekam, samo se nadam da neće puno daviti sa novim albumom koji je tako loš
da sve boli.
Nadao sam se da ću svoj prvi blog početi jednim tekstom o Hendrixu koji sam napisao pre nekoliko godina, ali na žalost taj tekst je za sad izgubljen. To je bio prvi ozbiljniji tekst koji sam napisao i podelio sam ga tek sa malim brojem prijatelja. Posle sam počeo više da pišem, u glavnom su to bili izveštaji sa koncerata i festivala, a polako su počele da se pojavljuju i neke druge životne teme. Počeću sa postavljanjem tih starih tekstova koje sam minimalno morao da promenim i prilagodim jer su bili pisani u obliku pisma. Želeo bi i da se u napred izvinim za sve gramatičke i ostale greške kojih će sigurno biti, naravno trudiću se da ih bud što manje. Još jednom dobro došli u moj svet, nadam se da će vam se dopasti :-)
dobrodošlica
Dobro došli u moj svet, uživajte!
Ja uživam!sva prava na sve tekstove, na ovom blogu zadržava autor, tj. ja :)
Пријавите се на:
Постови (Atom)