Odma na pocetku zelim da vam se izvinim na eventualnoj oatnji koju cete proziveti citajuci ovaj tekst, kucam ga na telefonu u vozu negde izmedju praga i beca, a poznat sam po katastrofalnoj sposobnosti kucanja, tako fa cu razumeti ako vec sad odustanete.
Mozda jednog dana i sredim ovaj tekst da lici na nesto, ali iskreno nisam bas siguran, previse sam lenj za tako nesto, a naravno opravdanje ce biti da bi mu bilo kojom promenom oduzeo dusu.
Juce sam prisustvo jednom od onih neverovatnih, koji vas promene ne na nacin da od vas naprave nesto novo, vec vas vrate samoj sustini vaseg bica. Rano ujutru sam iz budimpeste mrenuo za prag da vidim metaliku i five finger death punch (u daljem tekstu ffdp) i ako uspem da stignem na vreme jis par grupa. Dok nisam stigao u orag sve je islo ma je vise ok, ali id momenta kada sam stigao zve je krenulo uz kurac pocesvi sa pijanim nemcima koji ne umeju da kuoe meptro kartu na automatu i zaglavili su jedno hiljadu ljudi, ljudi bez rezervacije koji su napravili red na recepciji hostela (alo jebeni debili! 21. Vek je telefon ne sluzi samo da se slikas za instagram i gledas retarde na tik toku). Vec mi je kod onih nemaca na zeleznickoj stanici bilo jasno da ne stizem na prve dve grupe, ali sta je tu je... Bitni da stignem na ffdp. Prag je inace graf koji obozavam, zapravo verovatno najbolje mesto na kom sam ikad (evo mozda prag i krakov) bio i jos skada sam prvi put usao u taj grad rekao sam sebi da cu u nekom momentu odvojiti minimum tri meseca da zivim u pragu nigde nisam naisao na takvu... Ne znam... Bice malo izlizani ali zaista magiju kakvu ima prag ne znam ni kako to da opisem, kao da se u tom gradu nalazi Force nexuxs, ali ne svetla ili tamna strana vec living force, cista sila, izvor svega i moze te svakog momenta odvesti na jednu ili drugu stranu. Nekada davno sam cuo jednu legendu da zamlja, kao i covek ima svojih sedam cakri i da se jedna od njih nalazi u krakovu, sledeca je onda u pragu i to ju pragu definitivno solarni pleksus zemlje. Na zalost ovog outa nisam imao vremena da ga vidim, samo da projurim kroz njega jer sam vec sutra rano ujutru mirao dalje. Smestio sam se u hostel i setio se zasto volim hostele, nakon ovih nekoliko godina nefunkcionisanja mi je nedostajala ta guzva razlicitih a toliko slicnih ljudi i nacin na koji u trenutku postaneš familijaran sa potpunim strancima. Konacno sam krenuo, znao sam put ali sam orvi out isao u taj kraj i nisam bas bio siguran kada izadjem iz metroa na koji izlaz da krenem, ali je u metroi bilo par ljudi u Metallica majicama i kontao sam taman cu za njima deluju kao lokaci i da znaju sta rade. Kis sam se cudio itkud tako malo ljudi ide na koncert i da ne kazem mali sam se razocarao, dok nisam izasao izasao na stanicu... To je bila jedna ogromna reka ljudi u Metallica majicama, to je to, moje pleme, vise se ne mogu izgubiti. Ubrzo nakon sto sam izaso na povrsinu, dok sam se kretao ka ulazu pocelo je da grmi... Pocinjali su ffdp! Fuck! Prvu pesmu sam slusao od napolje dok sam uzimao narukvicu za placanje (cesi deru ko da su nasi) i dok sam se raspitivao za majicu (bezuspesno) deugu pesmu sam cuo na kapiji sve osto s bio prisutan, mane vise... Trazeci majicu otisao sam skroz levo, sve vereme mlateci glqvom uz ffdp, koji su doslvno grmeli i kidali, dve odlicne pesme sam mlatio glavom (pod mlatio glavom se smatra diAo ruje mlatio i skakao) u redu za majicu sto me nine omelo da uzivam u njihovoj fenomenalnij svirci iako su me ostali malo cudno gledali. Ostatk svirke sam bio gde treba i za sve one koji se oitaju o cemu oricam, 2. Jula na tasu mogu da vide uzivo jedan definitivno od najenergicnijij bendova u ovom momentu, nemojte propustiti!
Nakon pauze od nekih mozda sat vremena, 20 minuta pre nego sto je bilo satnicom najavljeno, dok su jos svi odmarali lezeci u prasini krenula je scena iz filma serdja leonea... Jos je uvek bio uveliko dan kada sam samo cuourlihov bubanj, nisam ih video, jbg u tom momentu sam shvatio da sam zapravo otisao previse levi i da ne vidim bend kada je na prednjoj rampi u publici, jebo sam sebi sve po spisku sto sam stedeo na metaliki i nisam uzeo fan pit. Oni su zvucali nikad bolje zvuk je bio savrsen publika je bila gladna i zeljna ovakvih dogadjaja, a metalika izgleda jos zeljnija publike, id prvog sekunda se videlo da ovo nece biti samo koncert, ovo je bio porodicni skup, onaj nakon dugo dugo vremena kada smo konacno svi opet tu, a na negde nazad u tri pizde materine, zapravo nisam ja ni bio toliko nazad, i nisam uopste i video tako lose, ali tih prvih nekoliko minuta ih nisam video i nisam skako tamo negde napred kako sam navikao, brzo su presli na glavnu binu i postajalo je sve bolje, nisam stedeo ni kolena ni zglobove ni glas, zaboravio sam koliko sam malo soavao, a koliko putovao, vise nista nije bilo bitno... E sranje stizem i bec, moram da prekinem, nastavljam cim se namestim u avion...
Нема коментара:
Постави коментар